U Kući susreta Tabor u Samoboru održan je trodnevni Nacionalni tečaj za duhovne asistente Franjevačkoga svjetovnog reda i Franjevačke mladeži (9. – 11. ožujka 2015.). Postao je tradicijom i središnji je formativni susret duhovnih asistenata, kako onih koji su već u toj službi tako i novoimenovanih, a organizira ga Konferencija nacionalnih duhovnih asistenata OFS-a. Okupilo se 40-ak asistenata iz različitih krajeva, od Splita i otoka Školjića, pa preko Knina, Rijeke, Ogulina i Zagreba do Osijeka, Vukovara, Đakova i Subotice. Tijekom cijelog programa bile su prisutne obje Konferencije nacionalnih duhovnih asistenata (OFS-a i Frame), a uz većinu franjevaca svećenika (OFM, OFMCap, OFMConv, TOR) sudjelovale su i dvije asistentice (Milosrdne sestre sv. Križa), jedan časni brat asistent i jedan bogoslov.
Riječi pozdrava uputio nam je provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ilija Vrdoljak, a potom u ime organizatora fra Krunoslav Kocijan i fra Krunoslav Albert, koji predsjeda Konferencijom nacionalnih duhovnih asistenata Frame. Svoja su zapažanja, očekivanja i putove poboljšanja duhovne asistencije iznijeli br. Stjepan Kelčić, nacionalni ministar Franjevačkoga svjetovnog reda, i Marta Radoš, nacionalna predsjednica Franjevačke mladeži. Gdje to još nije učinjeno, potrebno je ustanoviti područne i nacionalne konferencije duhovnih asistenata, kako bi se vidjelo da smo sudionici iste franjevačke karizme. U svim je mjesnim bratstvima nužna prisutnost duhovnih asistenata i njihov angažman u formaciji kandidata te razlučivanju poziva za OFS. Osim toga, asistenti trebaju njegovati zdravu kršćansku i svjetovnu franjevačku duhovnost, kao i zdravu pobožnost unutar bratstva. Framaši očekuju prisutnost asistenata na redovitim mjesnim susretima, kao i na Hodu Frame kao jedinstvenom iskustvu, koje uključuje rast u kršćanskom pozivu, duhovnu obnovu, hodočašće, iskustvo oprosta i oproštenja i življeno zajedništvo. Duhovni asistenti pomažu u formaciji kandidata za obećanja te jamče crkvenost, zajedništvo Franjevačke obitelji i bratski i pastoralno asistiraju mladima.
U radu u manjim skupinama (po dvije skupine asistenata OFS-a i Frame) dublje smo si posvijestili svoje poslanje, odgovornost i ulogu. Više je puta na Tečaju istaknuta potreba sustavne i osmišljene formacije novih duhovnih asistenata, o čemu bi franjevci i franjevke trebali slušati tijekom đakonske godine i(li) zajedničke priprave za svečane zavjete.
Nosivu temu cijelog IX. nacionalnog tečaja “Duhovni asistenti OFS-a i Frame u službi duhovnoga vodstva” izložio nam je u više blokova prof. dr. Mihály Szentmártoni (Družba Isusova), predstojnik Instituta za psihologiju Papinskoga sveučilišta Gregoriana u Rimu, autor mnogih knjiga i stručnih članaka te traženi voditelj duhovnih vježbi, duhovnik više papinskih zavoda i duhovni voditelj s dugogodišnjom praksom. Teoretski nam je izložio što je zapravo duhovno vodstvo (praćenje drugoga) i predstavio nam više modela, koje je potkrijepio primjerima iz Svetoga pisma i osobnim iskustvom. Govorio je o sadržaju duhovnoga vodstva, u kojemu osobito dolazi do izražaja slika o Bogu te molitveni život kao odgovor na Božju milost. Moguće je razlikovati više osobnih stilova duhovnog života, koji ne moraju biti isključivi, nego se mogu i preklapati (klanjateljska, euharistijska, marijanska, biblijska, kontemplativna duša). U svagdanjem nam životu od velike pomoći za duhovni život može biti liturgijska godina i kreposti vezane uz pojedina liturgijska vremena, a neizostavan je i uredan sakramentalni život kao razgovor s prisutnim Bogom putem trajnog djelovanja sakramenata.
Sudionici Tečaja imali su priliku postavljati pitanja bilo na temu izlaganja o. Mihályja, bilo o situacijama na koje nailaze u svome životu kao duhovni asistenti ili redovnici. Za dobro duhovno vodstvo važni su solidni vanjski uvjeti (tehnika aktivnog slušanja, transfer u duhovnom vodstvu, struktura jednog duhovnog razgovora), a za dobar molitveni i duhovni život položaj tijela kod molitve, načini opuštanja i meditacija (predstavljene su nam različite vrste kršćanske meditacije). U pastoralnoj praksi treba dobro razlučiti sakrament ispovijedi, duhovni razgovor i savjetovanje. Profesor je objasnio i mehanizam transfera (automatski, nesvjestan proces čuvstvenog prenošenja jednog ranijeg iskustva na sadašnju situaciju: koji su znakovi transfera, kako ga prepoznati i kako ga riješiti), koji valja razlikovati od simpatije i empatije (svjesni procesi sudjelovanja u životu bližnjih).
Zadnjega dana tečaja nešto se smanjio broj sudionika zbog obveza koje su neki imali, ali uspjeli smo po skupinama razgovarati o onome što smo vrijedno mogli usvojiti u radu prethodnoga dana i istaknuti sadržaje koji su nam bili najzanimljiviji. Razmijenili smo iskustva duhovne asistencije te postavili pitanja koja su nam još uvijek izazov. Zaključili smo da se i sami više moramo truditi upoznavati franjevačku duhovnost i uvoditi članove OFS-a i Frame u njene dubine; pozvani smo osobno se posvetiti Bogu i shvatiti duhovnu asistenciju kao nešto nama vlastito, potrebno i obogaćujuće; zatim promicati liturgijsku duhovnost i uvoditi članove Franjevačke obitelji u nju; koliko je moguće, nalaziti vremena za osobne susrete s onima kojima smo poslani i biti prisutni na njihovim zajedničkim susretima i aktivnostima.
Prevladalo je uvjerenje da je ovaj tečaj potreban i važan te ga treba održavati. Dobro nam je i lijepo bilo u Kući susreta Tabor jer smo uz rad i program imali prigodu za sabranost, molitvu, bratsko-sestrinske susrete i razmjenu iskustava. Zahvalni smo voditelju Kuće susreta fra Ivanu Matiću i poslužiteljima na brizi i pomoći za bilo koju potrebu tijela i duše.
fra Krunoslav Kocijan
