Ana Melnjak, OFS
(1958. – 2021.)
Na blagdan sv. Klare Asiške, „biljčice sv. Franje“, 11. kolovoza 2021. godine u Varaždinu u bolnici, je poslije kratke i teške bolesti, u 64. godini života preminula u Gospodinu naša sestra Ana Melnjak, članica Franjevačkoga svjetovnog reda, ministra Mjesnoga bratstva OFS-a sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu. Na evanđeoski život u OFS-u zavjetovala se na blagdan sv. Elizabete 17. studenog 1990. g. u svom bratstvu u Varaždinu.
Rođena je u Varaždinu 7. veljače 1958. g. kao drugo dijete sada pokojnih roditelja Slavka i Terezije r. Črnila. Ima starijega brata Josipa i mlađega brata Srećka. Sve sakramente kršćanske inicijacije primila je u Župi sv. Vida Mučenika u Vidovcu.
Osnovnu školu polazila je u Nedeljancu i Vidovcu, a maturirala je na gimnaziji u Varaždinu. Diplomirala je 1978. godine na Višoj ekonomskoj školi u Varaždinu i kao ekonomistica većinu je svoga radnog vijeka radila u Poreznoj upravi ‒ Ispostava Varaždin. U profesionalnoj je karijeri bila odgovorna i savjesna, uvijek spremna pomoći svakome. Ljudi su je doživljavali kao vrlo pozitivnu, vedru i dosljednu osobu.
U svom je mjesnom bratstvu Franjevačkoga svjetovnog reda bila vrlo aktivna i zauzeta. Tu je našla svoju životnu karizmu i mogućnost za ostvarenje mnogih lijepih darova kojima ju je Svevišnji obdario: rado je obilazila starije i bolesne, molitvom i pjesmom predvodila sva slavlja i okupljanja bratstva, vršila odgovorne dužnosti u bratstvu. Bila je ministra svog mjesnog bratstva u nekoliko trogodišnjih mandata. Uistinu je živjela duhovnost malenosti, siromaštva, poslušnosti i evanđeoske radosti.
U svom je zavičaju bila poznata po prisutnosti i po doprinosu svim slavljima, zajedničkim pothvatima i događanjima. Pomagala je u Caritasu i skupljala priloge, odnosila pomoć u samostane kontemplativnih redovnica, bila je članica mjesnoga Dobrovoljnog vatrogasnog društva, preko međunarodnog kumstva pomagala siromašnoj djeci u Africi. Tijekom Domovinskog rata svake je večeri okupljala vjernike (uglavnom žene) na molitvi krunice za mir u domovini i svijetu kod križa u središtu Gojanca ili u kapeli Svete Obitelji i bl. Augustina Kažotića u Nedeljancu. Osobito su joj bile drage marijanske pobožnosti, a vjerno je, tijekom desetljećâ, animirala veliku devetnicu na čast sv. Josipu.
Njezina su velika radost bila hodočašća koja je godinama organizirala. Tu je radost pratio ulog mnogo vremena, truda, neprospavanih noći, strpljenja i nesebične ljubavi. Stotine i tisuće vjernika (i onih koji su to tek nakon toga ”postali”) dovela je u svetište Krvi Kristove u Ludbregu, u nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, Majci milosti na Trsat, Kraljici mira u Međugorje, sv. Josipu u Karlovac te na duhovne obnove na Tabor u Samoboru i u Šurkovac.
U Područnom bratstvu OFS-a bl. Alojzija Stepinca sa sjedištem u Zagrebu, u kojemu sada ima trideset i četiri bratstva, bila je aktivno prisutna od samog ustanovljenja Područnoga bratstva 2000. godine. Već je 2003. g. na Područnom izbornom kapitulu izabrana za područnu ministru za mandat 2003. ‒ 2006., a poslije tri godine izabrana je za područnu ministru za još jedno troljeće (2006. ‒ 2009.). Tih je šest godina bila i član Nacionalnog vijeća OFS-a. Od 2009. do 2018. u tri je uzastopna mandata izabrana za područnu vijećnicu; u posljednjemu mandatu je kao vijećnica obnašala dužnost područne voditeljice formacije.
Sestra Ana Melnjak je u početcima rada Područnog bratstva, u kojem je šest godina bila područna ministra, sudjelovala u osmišljavanju i stvaranju redovnog programa djelovanja područnoga bratstva, zajedno s područnim vijećem i u dobroj suradnji s područnim duhovnim asistentima. U tom su razdoblju, kraće ili duže vrijeme, područni duhovni asistenti bili fra Kornelije Šojat, OFM, fra Petar Filić, OFM, fra Milan Krišto, OFM, fra Marin Grbešić, OFM, fra Augustin Kordić, OFMConv, fra Ljudevit Maračić, OFMConv, fra Nikola Bašnec, OFMCap, fra Ivan Markanović, OFMCap, fra Branko Lipša, OFMCap, fra Nikola Barun, TOR i fra Zvonimir Brusač, TOR.
Utvrđeni su redovni dijelovi godišnjeg programa, među kojima posebno područna hodočašća OFS-a i Frame (s motom S Marijom upoznajmo svoje područje – produbimo svoje zajedništvo!) i područni tematski susreti trajne formacije. Pod njezinim su vodstvom održana područna hodočašća u Bjelovar i Križevce (2004.), Viroviticu (2005.) te u Čuntić i Hrvatsku Kostajnicu (2006.). U tom su se vremenskom razdoblju na području našega područnog bratstva održavali značajni programi Nacionalnog vijeća OFS-a, u čijoj organizaciji je sudjelovalo i Područno vijeće: Prvi Kongres OFS-a i Frame u Zagrebu (2007.), Prvo nacionalno hodočašće OFS-a i Frame (u Jalžabet 2008.) i Proslava 800-obljetnice franjevačke karizme (u Zagrebu 2009.). Područni tematski susreti trajne formacije održani su u Glavotoku (2004.), Karlobagu (2006.), Vukovaru (2007.) i na Košljunu (2005., 2008. i 2009.)
Godišnji program sadržavao je redovito dvije sjednice Područnog vijeća i dva područna kapitula, proljetni i jesenski, koji je bio dvodnevni i slavio se na Taboru u Samoboru. Svake je godine područno vijeće organiziralo duhovnu obnovu za braću i sestre OFS-a na Taboru koju je u početku vodio pater Zvjezdan Linić, a nakon toga pater Ivan Matić, na kojima je sestra Ana redovito sudjelovala zajedno s braćom i sestrama iz svoga mjesnog bratstva i iz drugih bratstava s našeg područja.
Sestra Ana je kao područna ministra rado pohađala mjesna bratstva OFS-a diljem našeg područja i spremno prihvaćala ići na put po svim vremenskim uvjetima, po snijegu i hladnoći i po vrućini. Od 34 mjesna bratstva u jednoj je godini desetak bratstava imalo izborne kapitule i bratske i pastoralne pohode. Zalagala se za oživljavanje ugašenih mjesnih bratstava i za osnivanje novih. Godine 2008. godine osnovano novo mjesno bratstvo OFS-a u zagrebačkoj Dubravi.
Početkom godine otkrivena joj je teška zloćudna bolest. Primila ju je mirno i s povjerenjem u Gospodara života. U jednom se razdoblju toliko oporavila da je ponovno biciklom krenula na svete mise. No bolest se ponovno razbuktala, Anine su snage sve više kopnile i u nedjelju, 8. kolovoza, pohoditelj bolesnih franjevac kapucin fra Josip Vizjak podijelio joj je sakramente umirućih. Tada više nije mogla govoriti, ali je osmijehom i vedrinom u očima pokazala koliko joj to znači.
Ispraćaj naše sestre Ane Melnjak bio je ispred mrtvačnice u Vidovcu u petak, 13. kolovoza 2021. Sprovodne obrede vodio je mjesni duhovni asistent OFS-a fra Lucije Jagec. Spomenuo je pobožnost, rad i zalaganje sestre Ane u bratstvu te suradnju s redovnicima franjevcima različitih obedijencija. Ona je franjevaštvo živjela i svjedočila, u jednostavnosti i dosljednosti svjetovne duhovnosti. U ime mjesnog bratstva OFS-a nazočnima se obratila sestra Dinka Brčić, članica bratstva, koja je iskreno, osobno, s poštovanjem i zahvalnošću govorila o sestri Ani. Uz članove obitelji i suseljane, nazočni su bili i franjevci fra Dražen Kovač i fra Franjo Glasnović, članovi Franjevačkoga svjetovnog reda iz dvaju varaždinskih bratstava, predstavnici Područnog vijeća OFS-a, nekoliko redovnica i veliko mnoštvo vjernika.
Pjevanje na groblju predvodilo je Pjevačko društvo „Arka“ iz Varaždina. Između ostaloga, zapjevali su i Psalam 63, uz otpjev „Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj“ (Ps 63, 2). To je bio Anin život: čežnja za Bogom. Njemu je posve pripadala, Njemu se do kraja posvetila, Njemu je na slavu živjela, za Nj je bila spremna sve učiniti; uz ostalo i mnogo toga pretrpjeti, sa smiješkom, animirajući i predvodeći.
Svetu misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Vida Mučenika predslavio je fra Krunoslav Kocijan, OFM, gvardijan u samostanu Majke Božje Trsatske u Rijeci, a koncelebrirali su fra Lucije Jagec, OFM, fra Josip Vizjak, OFMCap i vlč. Lovro Biškup, prošlogodišnji mladomisnik. Pjevanje je predvodio župni zbor crkve sv. Vida u Vidovcu. Nadovezujući se na psalam (Ps 122) i odlomak iz Evanđelja (Iv 14, 1-6), predvoditelj euharistijskog slavlja se na početku homilije zapitao: „Gdje je bio dom Ane Melnjak, koju danas ispraćamo?“ Zaključio je da je njen „dom“ bio sâm Gospodin i svaka crkva u koju je ona dolazila i kojoj je molila i pjevala.
Kad čovjek pogleda jedan takav život, može se zapitati: Kako je sve to stigla? Gdje je nalazila snagu? Kada se (uopće) odmarala? Svi su naime iz njene obitelji školovani i imaju stalne poslove, a bave se i poljoprivredom. Kad god je bila kod kuće, Ana je radila u polju i pomagala u svemu. Odgovor na pitanje o tako bogatom, aktivnom i ispunjenom životu vjernik opet može naći u riječima psalmistâ: „S Bogom svojim preskačem zidine“ (Ps 18, 30b). Tko se na Boga osloni, čuda može učiniti i Njegovim svjetlom dotaknuti živote drugih.
Pokojna Ana bila je u bližoj i daljoj okolici poznata i omiljena kao vedra i vesela osoba. Za njen život trebamo zahvaljivati Bogu i možemo biti ponosni što smo je poznavali. Oni kojima je dom kod Gospodina, koji se ”kod kuće” nalaze u Bogu i Njegovoj ljubavi, i sami postanu ”domom” svima koji se nađu na njihovim životnim putovima, bližnjima s kojima žive i rade, onima koje su dotakli svojom prisutnošću i dobrotom. Takva je upravo bila naša sestra Ana. Gospodin neka joj podari vječni pokoj.
Hilda Švarcmajer, OFS – fra Krunoslav Kocijan, OFM
